O tamanu ulju možemo razmišljati kao o tropskoj verziji kantarionovog ulja, jer tradicionalno se koristi za iscjeljivanje kože u tropskom području od istočne obale Afrike do Australije.

Za razliku od naše gospine trave koja kao korov raste po poljima i kršu tamanu jest samonikla biljka, ali je i stablo pa su ga narodi Oceanije oduvijek obožavali i od njega radili svoje katamarane kojima su plovili od otoka do otoka preko beskrajnog Pacifika. Ulje se radi tiještenjem koštice koja se nalazi unutar ploda, a kako sadrži dosta zasićenih masnih kiselina ulje u određenim uvjetima može biti gusto, te sadržavati talog. Gorkog je okusa i karakterističnog mirisa pa ga, iako je jestivo, ne konzumiramo u hrani, nego njegov dragocjen sastav koristimo kako bismo iscijelili kožu. Može se koristiti i kao gorivo za svjetiljke, te kao biodizel, ali u tom se slučaju možemo samo upitati – zašto?

U tamanu ulju ima jedan rijedak sastojak, vrsta vitamina E, delta-tokotrienol koji ima protuupalno djelovanje. Najzastupljenije su oleinska i linolna kiselina pa odlično hrani i hidratizira kožu, regenerira je i štiti. Jednostavno, tamanu ulje je lijek koji ima sve što je potrebno koži da se obnovi. Stoga ga koristimo kao sastojak u SAN CLASSIC Melemu za kožu sklonu strijama i ožiljcima koji će pomoći koži da zacijeli i da se obnovi.

Za to se, na kraju krajeva, tamanu ulje koristi oduvijek, u južnoj Indiji, primjerice, se koristi za liječenje kožnih bolesti i za reumu. Koristi se i za liječenje kožnih čireva, opekotina i rana. Možemo ga koristiti i samo, ali može smetati osjetljivoj koži pa ga je uvijek dobro miješati s drugim uljima i sastojcima koji imaju isto ili slično djelovanje. Svo njegovo djelovanje, naravno, dovodi do toga da ima i anti-age djelovanje, odnosno da ravna bore. Odličan je sastojak i za sapun, zbog zasićenih masnih kiselina, u kojemu će još i nahraniti kožu.

I.P.